Od 11. do 13. rujna 2026. godine u Kotlenicama i Dugopolju održana je VI. radionica ojkanja, u organizaciji udruge Ojkamine – platforma za istraživanje nematerijalne kulturne baštine, a po četvrti put u domaćinstvu KUD-a „Pleter“. Tijekom tri dana intenzivnog rada, učenja, pjevanja i druženja, 34 polaznika iz različitih krajeva Republike Hrvatske – Splita, Dugopolja, Karlovca, Zagreba, Paga, Poljica, Omiša, Marine, Kaštela i drugih sredina – imali su priliku učiti i usavršavati različite oblike tradicijskog pučkog pjevanja, s posebnim naglaskom na ojkanje i njegove brojne lokalne izvedbene oblike.
Najveći dio radionice, kao i prethodne tri godine, održan je u Područnoj školi u Kotlenicama Osnovne škole Dugopolje. Ovim putem posebno zahvaljujemo ravnatelju škole Željku Šparmajeru na susretljivosti i ustupanju prostora, čime je ponovno omogućeno da škola postane mjesto susreta, učenja i prijenosa tradicijskog pjevačkog znanja.
Radionica je započela u petak poslijepodne, kada se od 17:00 do 20:00 sati započelo s radom i upoznavanjem s programom radionice.
Subota je donijela cjelodnevni rad – od 10:00 do 13:30 te ponovno od 15:00 do 18:30 sati. U subotu su se polaznicima pridružile i članice KUU “Milan Begović” iz Vrlike, koje su osobno pomogle polaznicima doživjeti izvorna pjevanja tipa “ojkanja” od pjevačica koje su sa ovim pjevanjima odrasle. Bila je to prigoda za međusobni razgovor, odgovore na brojna pitanja i osobiti doživljaj koje su “izvorne” pjevačice prenijele na skupinu mladih polaznika ove radionice.
Dodatna posebnost radionice je podjela polaznika u dvije skupine, obzirom da su i povijesno napjevi najčešće bili “muški” i “ženski”. S momcima je radio voditelj radionice dr. sc. Joško Ćaleta iz Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, dok je s djevojkama radila asistentica radionice Franka Kesić, mag. mus., uz pomoć Karle Rogošić iz KUD-a „Pleter“. Karli je ovo bila posebna prilika za daljnje stjecanje iskustva u radu s malim pjevačkim sastavima, uz mentorstvo Franke Kesić, čime se znanje i iskustvo ne prenose samo na polaznike radionice, već se stvaraju i novi nositelji znanja koji će ga moći prenositi budućim generacijama. Nakon subotnjeg rada uslijedio je demonstracijski koncert pred crkvicom sv. Roka u Dugopolju. U prekrasnom ambijentu, polaznici su publici predstavili dio onoga što su tijekom dana učili. Naizmjence su se u pjesmi izmjenjivale djevojke, izvodeći ženske napjeve, i momci, izvodeći muške napjeve. Bio je to svojevrstan mali javni ispit trodnevnog rada, ali prije svega susret pjesme, prostora i ljudi. Nedjeljni nastavak radionice održan je u Domu kulture u Dugopolju, od 10:00 do 13:30 sati. Posljednji dio seminara bio je posvećen ponavljanju, usavršavanju i povezivanju svega naučenog tijekom prethodna dva dana, a radionica je završila demonstracijom usvojenog gradiva i zajedničkim pjevanjem.
Cilj ovakvih radionica nije samo naučiti određenu pjesmu. Njihova je puno važnija uloga očuvanje načina pjevanja, stilskih značajki, lokalnih varijanti i cjelokupnog tradicijskog vokalnog izričaja koji je stoljećima bio sastavni dio života ruralnih zajednica dinarskog prostora. Ojkanje, odnosno različiti oblici poput vojkanja, treskanja, rozganja i orcanja, predstavlja iznimno vrijedan dio hrvatske nematerijalne kulturne baštine. Uz njega se na ovakvim susretima otvaraju i druga tradicijska pjevanja dinarske zone, poput rere, gange i pjevanja „na bas“, koja se također sve brže gube. UNESCO je prepoznao ojkanje kao nematerijalnu kulturnu baštinu kojoj prijeti odumiranje, a upravo su radionice poput ove jedan od načina da se znanje ne zadrži samo u zapisima i sjećanjima, nego da ponovno zazvuči glasovima novih generacija. Depopulacija brojnih prostora u kojima su ova pjevanja do kraja 20. stoljeća bila živa i svakodnevna dovela je do toga da se tradicija sve teže prirodno prenosi unutar zajednice. Zato je danas posebno važno stvarati prilike u kojima se susreću iskusni pjevači, istraživači, voditelji folklornih skupina i novi zainteresirani pjevači.
Radionica nije bila samo intenzivan rad i učenje. Kao i prijašnjih godina, važan dio susreta bilo je i zajedničko druženje. U subotu navečer u Vatrogasnom domu, gdje su bili smješteni polaznici koji su pristigli iz udaljenijih krajeva Hrvatske, organizirano je tradicionalno “silo uz gradele”. Večeru su pripremili sami polaznici, a druženje je bilo još jedna prilika za upoznavanje, razmjenu iskustava i, naravno, pjesmu. Upravo takvi neformalni trenuci daju ovim radionicama dodatnu vrijednost. Tradicijska se kultura, naime, ne prenosi samo tijekom službenog dijela seminara. Ona živi i u druženju, razgovoru, zajedničkom stolu i pjesmi koja spontano potraje nakon završetka radionice.
Ova radionica bila je druga od ukupno tri radionice ovoga tipa kojima je tijekom 2026. godine domaćin KUD „Pleter“. Prva radionica održana je krajem svibnja na Mosoru pod nazivom „Ko preživi – pivat će!“, a treća nas tek očekuje u listopadu. Ona će biti posebno usmjerena na djecu osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta, a u Dugopolju će je voditi višegodišnji sudionici ovih radionica i voditelji dječjih folklornih skupina Dalmatinskog zaleđa. Time KUD „Pleter“ želi dati svoj doprinos stvaranju kontinuiteta u učenju i prenošenju tradicijskih vokalnih znanja – od iskusnih pjevača i voditelja, preko odraslih polaznika, sve do djece i mladih. Jer tradicija može opstati samo ako se pjeva, prenosi i živi.
Zahvaljujemo udruzi Ojkamine – platforma za istraživanje nematerijalne kulturne baštine, voditelju radionice dr. sc. Jošku Ćaleti, asistentici Franki Kesić, Karli Rogošić, Osnovnoj školi Dugopolje i ravnatelju Željku Šparmajeru, DVD-u Dugopolje, Ministarstvu kulture i medija RH, Općini Dugopolje, Turističkoj zajednici Općine Dugopolje, HDS/ZAMP-u, te svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji i provedbi radionice.
Posebno hvala svim sudionicima koji su u Dugopolje stigli iz različitih krajeva Hrvatske i svojim glasovima, trudom i entuzijazmom pokazali da ojkanje nije samo baština prošlosti – ono je pjesma koja i danas može pronaći svoj put do novih pjevača.
